s harmonij

См. также в других словарях:

• harmonij — hàrmōnīj m DEFINICIJA glazb. instrument s tipkama, zvuk nastaje titranjem gipkih metalnih jezičaca koje pokreće struja zraka iz mijeha koji svirač puni pedalima ETIMOLOGIJA lat. harmonium ≃ grč. harmónios: skladan …   Hrvatski jezični portal

• harmónij — a m (ọ) orglam podobno glasbilo s kovinskimi jezički namesto piščali: igrati (na) harmonij …   Slovar slovenskega knjižnega jezika

• hàrmōnija — hàrmōnij|a ž 1. {{001f}}(Harmonija) mit. kći Aresa i Afrodite, zbog skladna braka s Kadmom oličenje sloge i reda 2. {{001f}}sklad dijelova i cjeline; skladnost, usklađenost 3. {{001f}}glazb. a. {{001f}}svako skladno zvučanje istovremenih tonova;… …   Veliki rječnik hrvatskoga jezika

• aeolodion — aeolodìōn m <G aeolodióna> DEFINICIJA glazb. instrument nalik na harmonij, s tipkama, mijehom i sviralama, konstruiran 1800. u Hamburgu; aeoline ETIMOLOGIJA vidi aeoline …   Hrvatski jezični portal

• harmoníst — a m (ȋ) 1. kdor igra (na) harmonij: virtuozen harmonist 2. muz. harmonizator: pesem je harmoniziral izkušen harmonist …   Slovar slovenskega knjižnega jezika